Kičma Zajednice

Datum objave: 24 May 2020
Vijesti

Piše: Admir Džaja

Iako će zvučati kao vrsta samohvale, nekako moram ovo ponosno napisati: Imami su ponovo, po ko zna koji put pokazali, da su kičma naše Islamske zajednice.

Zajednica se pokazala puno žilavijom i življom nego što su to mnogi i pomisliti mogli.

Neki su čak pomislili da su "namirisali krv", te su na velika vrata pokušali da uvedu sakupljanje zekata u parainstitucije. No, brzo su preda se pogledali, posebno nakon pisanja nekoliko britkih pera naših perjanica.

Mislim da bismo trebali biti još više samosvjesni mogućnosti i bogatstva koje imamo u ljudima na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, ali i u Bošnjacima dijaspore diljem svijeta.

Ponosan sam na narod naš, članove Islamske zajednice, ali i na imame, ljude na terenu u džematu, koji žive s narodom.

Naime, povod da sve ovo napišem jeste nekoliko divnih primjera djelovanja u kriznim situacijama.

Kriza je po pravilu uvijek pokazatelj stanja i sposobnosti. U krizama nema mjesta prekrivanju nesposobnosti i neznanja. Mnoge društvene afere su brzo bivale raskrinkane i po pravilu, o lošem se čuje daleko, a o dobru se malo čuje.

Valjda, jer se još uvijek, da je sve dobro, podrazumijeva.  No, da se vratim na poentu.

Raduje me vijest o Sadmir ef. Mustafiću kolegi imamu iz Trebinja (ne znam čovjeka lično) koji je podučio grupu mladih ljudi sufari u ramazanu.

Raduju me rezultati sakupljanja sadekatu-l-fitra i zekata u fond Bejtu-l-mal kod entuzijastičnih imama. Najmanje naroda u džamijama, a kod kolege Fikreta Čelenke iz Prnjavora nikad više nije skupljeno sadekatu-l-fitra i zekata u Bejtu-l-mal.

Raduje me grupa vjeroučitelja koja je snimala časove Islamske vjeronauke na RTRS-u. Od Almira Hodžića koji je "probio led", do ostalih koji su predstavili sebe i vjeru nam, na najljepši način. I to publici koja nije baš sva muslimanska i koja je iznijela niz pohvala o islamu i Islamskoj vjeronauci. Raduju me i mnogi drugi koji su to hrabro činili na drugim televizijama.

Raduju me silne online mukabele hrabrih učača, od mašrika do magriba (Štokholma, Sarajeva, Čikaga... ), pa mukabele putem televizijskih kanala.

Raduje me pokretanje mektebske nastave na raznim online platformama koje su bile dostupne. Značilo je to traženje rješenja, a ne odustajanje od izvođenja nastave.

Raduje me saznanje da je malo kuća povratničkih u koje imam i aktivisti Islamske zajednice nisu ušli u doba pandemije i ramazana. Imami su pokucali na vrata da učine uslugu i ponudili se. Ponudili da donesu prehrambeni paket na vrata, da pokucaju sa iftarom u rukama, da su tu.

Radostan sam.

Danas je Bajram i nekako osjećam kao da je sve što se tiče pandemije prošlo, a svjestan sam da nije i da nam treba opreza i dalje ako Bog da.

Miješa se taj osjećaj bajramske radosti, prolaska ramazana sa prolaskom opasnosti koja se Covid-19 zove.

Naš narod, vjernici, džamijski ljudi, jako su svjesni i poslušni. Među prvima su počeli da se ponašaju zrelo i odgovorno. Pokazalo se da smo u kriznim situacijama dobri, odgovorni, hrabri i odvažni.

Naši heroji uvijek su nevidljivi u običnom regularnom životu, pojavljuju se samo kad trebaju, k'o hazreti Hidr.